Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske, usvojena je Revizija tuženog Nebojše Vukanovića u pravnoj stvari tužioca D.T. iz Trebinja.
Kako prema načelnoj odredbi Zakona o parničnom postupku Republike Srpske revizija nije dozvoljena (kleveta – vrijednost spora ispod 30.000,00KM) tuženi je iskoristio zakonski osnov postavljanjem pravnog pitanja Vrhovnom sudu Republike Srpske “Da li interes javnosti u saopštavanju mišljenja pojedinca javnim putem, prevazilazi interes drugog u zaštiti od klevete, ukoliko je u pretežnom dijelu iznesen istinit sadržaj i mišljenje pojedinca uz taj istiniti sadržaj a sve u smislu zaštite iz člana 25. Ustava Republike Srpske i člana 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima?” smatrajući da je rješenje važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Revizija se koristila već utvrđenim činjenicama u postupku ali uz primjenu tzv. “trodijelnog testa” prilikom ocjenjivanja miješanja u slobodu izražavanja, po kome se i Evropski sud za ljudska prava koristi u predmetima koji se odnose na čl. 8, 9 i 11 Konvencije.
Shodno članu 10. stav 2. domaći sudovi u svakoj državi ugovornici mogu da se miješaju u ostvarivanje slobode izražavanja pod posebnim okolnostima izuzetaka pri čemu je Revizijom ukazano da je tuženi u spornom tekstu iskazao svojevrsno buntovno izražavanje moralnog oličenja tužioca, a u relaciji zaštićenog integriteta i njegovog „morala“ sa jedne strane i slobode izražavanja sa druge strane. Na takav način je sudu ostavljena šira sloboda procjene da li je opravdano o ovakvim specifičnostima „morala“ zaštićeno dobro kvalifikovati u javnosti vrijednosnim sudom.
Takođe usvojena Revizija je ukazala i da ’’granice prihvatljive kritike su… šire kada je u pitanju političar kao takav nego kada je u pitanju privatno lice“. Pored političara veće kritike podliježu i vlade, korporacije i javne ličnosti. Kao rezultat toga, sud treba biti spreman medijskim aktivnostima dati veću mjeru zaštite temeljem člana 10. ali sve dok novinari (tuženi u konkretnoj ulozi) „djeluju u dobroj vjeri i u skladu sa novinarskom etikom”.
Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske 95 0 P 053787 21 Rev Banja Luka, 09.03.2022. godine prema ocjeni ovoga suda je zauzet stav da se ne radi o iznošenju činjenica (čije postojanje se može dokazati), već se radi o izražavanju mišlјenja odnosno vrijednosnih sudova (što nije podložno dokazivanju), što se i u revizionim navodima tvrdi.
Naime, u spornoj kolumni tužitelј se bavi temom organizovanja „partijskih“ maturskih večeri za učenike završnih razreda trebinjskih srednjih škola, te u istoj pominje i tužitelјa koji je na tim večerima kao samostalni preduzetnik obavlјao ugostitelјske usluge.
Nazivajući tužitelјa mladim i uzornim voajerom, trebinjskim Ron Džeremijem, (ranije pravosnažno osuđivan Presudom broj 95 0 K 023610 14 K2 od 26.06.2015. godine za krivično djelo „Proizvodnja, posredovanje i prikazivanje dječije pornografije“ iz člana 200. stava 1. KZ-a RS na kaznu zatvora u trajanju od 6. mjeseci) Vrhovni sud Republike Srpske je zauzeo stav da „tuženi izražava svoje mišlјenje (vrijednosni sud) o ličnosti tužitelјa, bez obzira na značenje i definiciju voajerizma, a tuženi ne iznosi činjenice koje se tiču ponašanja tužitelјa (određena činjenja ili nečinjenja) i kojima jedino može doći do povrede slobode izražavanja“, kako je to nepravilno naveo drugostepeni Okružni sud u Trebinju.
„Stoga, te imajući u vidu da takav sud tuženog o ličnosti tužitelјa, kao osobe sa poremećenim načinom realizacije seksualnog nagona, ima „podlogu“ u krivičnom djelu za koje je tužitelј pravosnažno osuđen, proizlazi da se u konkretnom slučaju imaju primjeniti izuzeci od odgovornosti u smislu odredbe člana 6. ZZK.“
Naime, Ustavom Republike Srpske u članu 25. propisano je da je građanima Republike Srpske zagarantovana sloboda misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javnog izražavanja mišljenja, dok je članom II Ustava Bosne I Hercegovine određeno da će Bosna i Hercegovina i oba entiteta obezbijediti najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, da u tom cilju postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kako je predviđeno Aneksom 6. Opšteg okvirnog sporazuma, dok je u leksikonu prava tačkom 3. stav 1. tačke h) propisana sloboda izražavanja.
Nediskriminacija prema ustavnim odredbama predstavlja suštinsko uživanje prava i sloboda, predviđenih Ustavom ili međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I i obezbjeđuje se svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su pol, rasa, boja, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, …
Usvojena Revizija je konačno ukazala da u širem smislu gledano, u redovnim postupcima prvostepeni i drugostepeni sud nije ispitao namjera autora teksta, motiv, zašto je i sa kojim ciljem objavio da je treće lice voajer da bi nižestepeni sudovi primjenjujući norme EKLJP bez dileme odlučili da li u ovakvom slučaju pravo na javno mišljenje i/ili kvalifikaciju ima primat u odnosu na posljedicu davanja takve kvalifikacije – klevetu.
Ovo je bilo prethodno pitanje za sve redovne sudove u primjeni materijalnog prava nakon utvrđivanja svih činjenica u postupku.
Tekst objavljen sa stanovišta primjene materijalnog prava i sudske prakse.
https://nebojsavukanovic.info/zloupotrebe-mladih-i-partijsko-matursko-vece/
