Porodični odnosi vrlo često znaju da budu složeni, komplikovani, nestabilni a svaki član porodice ima svoju posebnu ulogu koja nije jednostavna.
U BiH je evidentna poražavajuća činjenica i pokazatelj, da je broj razvoda braka u porastu, što za nas posebno ukazuje na osjetljivost teme i značaj sistematskog pristupa porodičnim odnosima i složenim relacijama koje postoje između bračnih supružnika.
Različite vrijednosti imaju različito značenje za jedno ili za drugo, osjećanja se kod jednog bračnog druga ispoljavaju na drugačiji način nego što je slučaj kod drugoga, različiti pogledi na budućnost, nesaglasnost naravi, samo su neki razlozi zbog kojih dolazi do brodoloma u braku.
Tu smo da Vam svojim znanjem i vještinama u zastupanju, olakšamo postupak razvoda braka i uz stručnu pomoć da ishodujemo sporazumni ili postupak redovnim putem na sudu.
Kada se bračni partneri udaljavaju, AK Vasilić pristupa sa posebnom pažnjom klijentima u postupcima razvoda braka, povjere djeteta / djece, zaštite prava djece prema standardu njihovog najboljeg interesa, određivanja izdržavanja – alimentacije, prinudne naplate alimentacije koja je već utvrđena sudskom odlukom ili izmjene sudske odluke zbog novih činjenica i okolnosti.
Budite slobodni da nas kontaktirate i zakažete termin, a mi ćemo Vama sa dužnom povećanom stručnom pažnjom pružiti pravnu pomoć i oslonac, kako bi se ovi postupci što prije okončali u Vašem interesu i interesu Vašeg djeteta.
NASLJEDNO PRAVO
Ostavinski postupak je vanparnični redovni sudski postupak koji se pokreće nakon što sud primi smrtovnicu ostavitelja ili izvadak iz matice umrlih. Vodi se pred osnovnim sudom ili notarom i to u pravilu u mjestu zadnjeg prebivališta ostavitelja. Samo u određenim slučajevima može se voditi i prema boravištu ili mjestu gdje se nalazi pretežni dio pokojnikove ostavine.
Za ostavinsku raspravu određuje se ročište na koje sud poziva naslednike, kao i osobe koje bi po zakonu mogle polagati pravo na nasljedstvo u slučaju postojanja testamenta.
Šta se određuje u ostavinskom postupku
U ostavinskom postupku treba utvrditi sastav ostavinske mase, nasljednike i prava koja pripadaju pojedinim nasljednicima i drugim licima.
Ako nema spornih elemenata ostavinski postupak traje kratko ali ako između nasljednika dođe do spora oko ostavine, tada se ostavinski postupak prekida, a nasljednici se upućuju u redovni postupak – parnicu, što može značajno produžiti okončanje čitavog postupka i dovesti u nezavidan položaj naslednika ukoliko mu procesna pravila parničnog postupka nisu poznata.
Nasljeđivanje u pojedinim slučajevima može biti vrlo složen postupak, pa ostavinski postupak može trajati godinama, posebno ako se radi o osporavanju testamenta od zakonskih nasljednika, kod sporova s nužnim nasljednicima ili spornog vlasništva nad nekretninom, ali se tada se može ishodovati i donijeti i djelimično rješenje o nasljeđivanju, za imovinu koja nesporno ulazi u ostavinsku masu nakon smrti ostavitelja.
Ostavinska rasprava se ne provodi ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio ostavinu ili ako je ostavitelj ostavio samo pokretne stvari, a niti jedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtjeva da se provede ostavinski postupak. Ukoliko se naknadno pronađe imovina ostavitelja za koju se nije znalo u momentu vođenja ostavinskog postupka, isti se može nastaviti i odlučiti o toj imovini u korist nasljednika.
Prvi nasljedni red čine bračni partner, potomci, pri čemu svi nasljednici prvoga nasljednog reda dijele imovinu na jednake dijelove, ali je moguće posebnom izjavom da se neko od nasljednika odrekne u korist drugog naslednika prvog reda.
Iza njih su u drugom nasljednom redu ostaviteljevi roditelji, braća i sestre te njihovi potomci. Ako ostavitelj nije imao potomke ostaviteljevi roditelji nasljeđuju jednu polovinu ostavine podijeljenu na jenake dijelove, a drugu polovinu nasljeđuje bračni drug.
Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga i potomke, dio ostavine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju njegova djeca (ostaviteljeva braća i sestre), njegovi unuci i praunuci i njegovi daljnji potomci, po istim pravilima za slučaj kad ostavitelja nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
Ako su oba ostaviteljeva roditelja umrla prije ostavitelja koji nije ostavio bračnog druga i potomke, dio ostavine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuju potomci po istim principu koji bi vrijedio za ostaviteljeve potomke da ih je imao.
Treći i četvrti nasljedni red jesu djedovi i bake odnosno pradjedovi i prabake, a ostale nasljedne redove čine ostali preci.
TESTAMENT
Testament se može napraviti svakoj osobi koja je punoljetna i sposobna za rasuđivanje a predstavlja dokument kojim se određuje ko ima pravo raspolaganja imovinom u slučaju smrti. Međutim, i tada postoje određena zakonska ograničenja. Naime, prema zakonu određeni krug osoba ima pravo na nužni dio bez obzira na oporuku koju je ostavitelj napisao.
Kako bi ostvarili nužni dio nasljednici moraju dati prigovor u kojem navode da ne priznaju testament, nakon čega ih vanparnični sud ili notar upućuje na pokretanje parničnog postupka radi dokazivanja.
Kako se utvrđuje ostavinska masa
Često se događa da nakon nečije smrti nasljednici moraju istraživati koja sve imovina ulazi u ostavinsku masu. Predmet nasljeđivanja su nekretnine, pokretnine i novac.
Kada je riječ o nekretninama u ostavinsku masu ulaze sve nekretnine ostavitelja bez obzira da li su uknjižene u zemljišnim knjigama i bez obzira na to gdje se nalazile.
U slučaju uredno upisne nekretnine kao dokaz vlasništva dovoljan je izvadak iz zemljišne knjige, a ako nekretnina nije uknjižena u zemljišnim knjigama, vlasništvo se mora dokazivati vjerodostojnim dokumentima. Kada se u ostavinskim postupcima ishoduje pravosnažno rješenje o nasleđivanju jako je bitno da se taj postupak dovrši pred nadležnim kancelarijama radi upisa u katastarku evidenciju I zemljišno knjižnu evidenciju o nekretninama koje su naslijeđene.
