Goran S. Vasilić advokat BiH

Tendencija povećanja razvoda brakova i sve češći “konfliktni razvodi” bili su tema posjete medija i razgovor na ovu temu u AK Vasilić.

“Moji klijenti bi vam rekli da se kraj jednostavno osjeti. Obično jedan, ali ponekad i oba partnera zaključe da je gotovo. Osjećaju kako im odnos ne donosi sreću i ispunjenje. Više prevladavaju negativni, nego pozitivni osjećaji. Ako to osjete oba partnera, braku je došao kraj.”

Postoji život i posle razvoda.

Tradicionalno okruženje i moralne vrijednosti ne dozvoljavaju samostalno donošenje ovakve odluke. Miješanje u ovakvu odluku dozvoljavaju sebi upravo oni najbliži kojima se prvo povjerite. Jako često se pod ovakvim uticajem, donosi odluka “trpiti i ćutati”, međutim, takav bračni život u rijetkom broju slučajeva ostane i opstane. Veoma često pored tereta, nelagode koju partneri osjete,  jedno prema drugom u potpunosti bude zanemareno dijete koje posebno teško prolazi kroz razvod roditelja.

“Bolje je dobar razvod, nego loš brak” suštinski je ključna formula onda kada definitivno osjetite da stvari ne idu. Ovo je daleko bolja odluka i za dijete potvrdila je klinička praksa u novijim istraživanjima, jer bez obzira kome dijete bude dodijeljeno na brigu i vaspitanje, svaki od roditelja osjetiće neku vrstu rasterećenja i u punom kapacitetu se može posvetiti djetetu i njegovoj dužnoj pažnji.

Kako izgleda postupak razvoda i uloga advokata?

Uloga advokata nije samo pravne prirode u pogledu zastupanja. Ona se ogleda i u veoma bitnom savjetovanju od samog razgovora sa klijentom koji želi razvod, upoznavanjem sa postupkom i na emotivnom i psihološkom planu, koji suštinski predstavlja potpunu prekretnicu u životu, (razvodi nikome nisu hobi) klijenti su emotivno i psihička narušeni, osjećaju manjak samopuzdanja a život treba nastaviti i reorganizovati u tim novim okolnostima. Nemjerljiva uloga advokata je da klijenta upozna sa postupkom, sa mogućim ishodima, sudskom praksom, razlozima na kojima se presude o razvodu braka zasniva.

Kod prijateljskih odnosa supružnika, kada su saglasni u vezi razvoda a nemaju zajedničku djecu, postupak je nešto lakši, jer nema zakonske obaveze za mirenje pred nadležnim organom starateljstva, pa je dovoljno da zajednički potpišu zahtjev za razvod braka. Sud ovakve brakove razvodi u relativno brzom roku nakon održanog jednog pripremnog ročišta i jedne glavne rasprave, koje u većem broju predmeta mogu biti spojeni tako da nakon jednog izlaska na sud, klijenti dobije presudu kojim se brak razvodi.

Slična situacija je i kod prijateljskih odnosa supružnika, kada su saglasni u vezi razvoda ali imaju maloljetnu zajedničku djecu koju svako od njih želi sebi, ili među njima postoji dogovor oko povjere djeteta. Tada postoji zakonska obaveza, da jedan bračni supružnik, prije suda, pokrene postupak mirenja pred nadležnim organom starateljstva koji će uzeti izjave učesnika, pokušati mirenje i eventualno postići dogovor stranaka oko povjere djeteta i visine alimentacije. Advokati u ovom slučaju ne mogu prisustvovati ročištu za mirenja supružnika. Ukoliko ne dođe do mirenja a postigne se sporazum o razvodu, takav akt se uz zajednički prijedlog podnosi sudu na odluku pa sud u toku postupka ispituje činjenice u vezi volje stranaka za zajednički život ili razvod, te činjenice kome povjeriti dijete i koliku visinu izdržavanja odredititi drugom roditelju.

Kod tzv. “konfliktnih razvoda” koji su nažalost najčešći, period do odluke o razvodu je jako često razoran u svakom pogledu kako po partnere tako i po djecu. Ovdje  takođe postupak počinje uz obavezno mirenje po zahtjevu jedne strane koje provodi nadležni organ starateljstva (Centar za socijalni rad) u kome oba roditelja zahtjevaju djecu sebi i određivanje alimentacije drugom roditelju.  Tužba za razvod braka se može podnijeti nakon okonačnja postupka mirnja, uz izvode iz Matične knjige vjenčanih i rođenih za djecu. Ovakve parnice mogu biti i duge i stresne i proizvode mnogo troškova. Uloga suda u ovakvim predmetima je da ispita volju stranaka u pogledu zajednice i opstanka braka, ko je od supružnika roditelj kome treba povjeriti dijete i utvrditi visinu novčanog iznosa koja je dovoljna za izdržavanje djeteta.

Kako djeca prolaze kroz sve?

Kako je reklo jedno „naše“ dijete – djeci treba da ih roditelji više vole njih nego što oni mrze jedno drugo. Važno je razumjeti da to što je neko bio „loš muž“ ili „loša žena“ nikako ne znači da mora biti i „loš roditelj“. A ako i je „loš roditelj“ po nekim mjerilima, jedna je mama ili jedan je tata koje dijete ima. Osim kad je taj roditelj objektivno opasan po život, zdravlje i sigurnost djeteta, o čemu se donose složene stručne procjene i psihosocijalne anamneze i analize, u najboljem je interesu djeteta je da ono ima i drugog roditelja u svom životu. Kao što je genetski dijete pola mama, pola tata, dijete je takvo i u emocionalnom smislu. Dijete treba bar djelić pozitivne slike oba roditelja, kako bi se s njima moglo poistovjetiti i vjerovati da je i ono samo dobro i vrijedno. Zanimljivo je da dijete čiji se roditelji zlostavljajuće ponašaju gotovo nikad za to ne krivi roditelje, nego sebe. S porukom da nešto s njim nije u redu, da nije vrijedno ljubavi, dijete ide dalje u život, što nijedan roditelj zapravo ne želi.

Najveće zadovoljstvo advokata je zadovoljan klijent koga sretne posle nekog perioda i vidi da je klijent srećan i slobodan.

Život je ponovo život posle razvoda. Razvod nije teška stvar onda kada ste sigurni da dalje ne ide.

Vaš advokat Vasilić.